Baklava

A sad o ovome večeras. Navodno je taj s Micubišijem vozio brzo i uhvatio ga je radar. Nije se htio zaustaviti i skrenuo je sa glavne na transferzalu prema Mojmilu. Policija ga je pratila i dojavila kolegama u Švrakinom. Ovi iz Švrakinog su izašli na raskrsnicu između C i B faze i zaustavili auto na cesti. Vozač Micubišija nije usporio kad je vidio policijska kola na raskrsnici već je pokušao da ih zaobiđe pri brzini između 130 i 150 km/h. Zakačio je sami vrh policijskog auta, njih ispravio, a on se okrenuo par puta, potom udario u zadnja vrata policijskog auta i ponove se okrenuo i udario u banderu nakon čega se odbio.

Ovo sam čuo od policajaca koji još uvijek vrše uviđaj i prolaznika koji su se zatekli u brzini. Kažu da se nije čulo nikakvo kočenje, i da su u Micubišiju bila tri lika, a u policijskom golfu dvojica. Jedan od policajaca je ispao iz auta i valjao se na cesti krvareći i vrišteći.

Nisam vam se još požalio da imam nove komšije i komšinice. Doduše jedan od ovih " novih " je stari ali je izašao skoro iz zatvora pa je i on defakto novi samo po drugi put. Taj novi stanuje sprat iliti kat iznad mene. Nove komšinice pak stanuju pored mene. Ovo mene uzmite više figurativno jer su nove komšije ustvari iznad i do našeg stana.
Dok se sa našim novim starim komšijom stvari odvijaju kako smo navikli i ranije komšinice su postale prava noćna mora. Cure su brucoškinje i ovo im je prvi susret sa glavnim gradom ne računajući jedenodnevne ekskurzije u glavni nam grad države. Pošto još nema ispita a čini mi se da za njih neće ni biti onda je sasvim razumljivo da su teferiči svaku noć. Pjeva se i igra do zore. Pozitivna stvar je samo to što u današnjem vaktu one ipak ne preferiraju vlastiti spol pa su vazda zagrljene sa nekim drugim momkom. A tek što su lijepe. Kada ih sretnem po noći trudim se da ih ne gledam da ne bih imao noćnih mora. Obadvije skupa imaju oko 1,90 m visine i oko 200 kg težine. Frizure su one kao u Žere s tim da njihovi oni pramenovi koje nadignu u zrak stoje tako ukočeno da imam osjećaj da kada bi ih neko pokušao pomilovati po glavi ostao bi probušenih ruku. Kao da su ugradile metalna ojačanja. Naravno mobitel je uvijek u ruci a prsti su zauzeti tipkanjem slova za najnoviju poruku u stihu ( tipa ko ti ovo piše voli te najviše i sl.) Doduše primjetio sam i da malo sriču ustima poruku koju pokušavaju otipkati.
Nama je spas što spavamo u kontra sobi. Moram priznati da imaju izuzetno suptilan ukus u muzici koju slušaju tako da sam naučio tekstove svih Cecinih i Bajinih pjesama. Sada da odem na koncert pomenutih spodoba ne bih se obrukao. Mogao bih čak pjevati i one bek vokale.
Jedno veče je baš bilo žeštoko pa se u pojedinim momentima nije znalo jel pjevaju ili ih je neko napao pa ih kolje. Ipak na kraju smo došli do zaključka da podvriskuju od sreće pa nismo morali zvati organe reda. Žena je čak tražila da im idem na vrata i tražim da malo obuzdaju svoje oduševljenje glavnim gradom i muškim rodom. Taman dok smo se ubjeđivali ko da im ode na vrata jer ja nisam smio vidjevši koliko vole muški rod a žena nije htjela jer kaže ne priliči da ona ide pored mene živog iako su joj to tehnički gledano kolegice ( ja ja upisala je i herka višu školu vanredno ) intervenisao je drugi komšija.
Jedina utjeha mi je što znam da iduće akademske godine one neće biti tu jer će se jal udati jal će ih babo vrnuti kući.
Toliko od mene za ovaj put.

E ljudi moji što ona moja herka voli telefone to ti je čudo jedno.Familija Baklavić je na samom početku iskoristila akciju BH Telekoma i uvela kući ISDN za 1 km.Tako je moja herka dobila vazda slobodnu liniju za potrebe razmjene obaviještajnih podataka sa komšinicama i ostatkom familije.Tako sad imam stereo pristup informacijama.Globalno (ja na internetu) a sa druge strane istovremeno žena prikuplja najnovije vijesti iz kantona i susjednih kantona(telefonom).Jedino joj nije baš drago kada nam već spomenuta gospoda isporuče račun.Tad je moja herka spremna zaklet se u mene da nije toliko razgovarala.Kad mi se tako fino zakune kako joj ne bih povjerovao.Odem i do telefonske kompanije i zatražim listing.Normalno platim tu dodatnu uslugu i imam šta vidjeti.Pa sa našeg broja stalno zvani isti dobro znani brojevi.Kad je to herka vidjela zakune mi se opet sa mnom da nema teorije da je ona mogla pričati sa mamom 2hi 19 min.
Tu ti ja odlučim prekinuti daljna istraživanja jer me samo može još više glava zaboliti a i žena mi se sa mnom zaklela.Uostalom kome ja trebam više vjerovati ,svojim očima ili ženi?

Ovaj događaj koji ću probati opisati desio se juče u selu Vrančići pored Hadžića.Tamo mi živi ženina tetka i njena porodica pa smo malo otišli da ih obiđemo.Poslužilo nas je i vrijeme pa smo sjedili vani kao da je maj mjesec.Naš domaćin je stalno ustajao i nešto zavirivao iza kuće.Kad nam je već postalo neugodno objasnio nam je da već tri dana uzastopno nalazi po jednu raskinutu kokoš pa mora stalno provjeravati da vidi šta je.Odjednom se začula galama kod kokošinjca i pođoh i ja da vidim šta se dešava.Imao sam šta i vidjeti horoz se popeo na kokoš.Znam da to na selu nije ništa neuobičajeno ali sad slijedi najbolji dio.Kad je horko najzad sišao s kokoške ona više nije mogla ustati nego je samo bespomoćno krištala.Ženin tetak samo opsova i ufatio na brzinu nesretnog horoza.
(Roditeljska pažnja: slijedeće scene mogu sadržavati scene nasilja ili seksualnog dijaloga puno ili mnogo krvi)
Zgrabio je sjekiru i nesretnom horozu otkinuo glavu.Nije pomoglo ni to što sam ga molio da to ne radi.Čovjek se plaho naljutio . Čak sam probao horki spasiti život moleći ga da ga ostavi samo dok ne dođe Nisvet Džanko i njegova Pozitivna geografija ali jok.
Ovaj je događaj 100% istinit i ja sam izvukao neke pouke: 1)koliko kod ti drago bilo ne raskidaj koke možeš ostati bez glave 2)ako je već raskineš bježi koliko te noge nose.